Kockanje je u osnovi zamišljeno kao igra. Ljudi mu pristupaju iz radoznalosti, želje za
uzbuđenjem, druženjem ili kratkim predahom od svakodnevice. Kao i svaka igra na sreću, kocka
nosi neizvesnost – mogućnost dobitka, ali i gubitka. Problem ne nastaje zbog same igre, već zbog
načina na koji ona počinje da se koristi i mesta koje dobija u životu pojedinca.
U trenutku kada kocka prestane da bude razonoda, a postane način zarade, izlaza iz finansijskih
problema ili regulacije neprijatnih emocija, rizik od razvoja zavisnosti značajno raste. Važno je
naglasiti da nijedna igra na sreću ne predstavlja pouzdan izvor prihoda. Ishod nije rezultat
znanja, truda ili strategije, već slučaja. Verovanje da će se upornošću, „sistemom“ ili iskustvom
gubici nadoknaditi često vodi u začarani krug.
Kako se razvija problem sa kockanjem
Kod mnogih osoba kockanje u početku deluje bezazleno. Međutim, s vremenom se menjaju
razlozi zbog kojih se igra. Kocka počinje da služi kao način da se pobegne od dosade,
usamljenosti, stresa, tuge ili osećaja nezadovoljstva. Dobitak donosi kratkotrajan osećaj
olakšanja, kontrole ili samopouzdanja, dok gubitak stvara snažnu potrebu da se igra nastavi – ne
zbog uživanja, već zbog pokušaja da se „ispravi“ prethodni ishod.
U toj fazi, fokus više nije na igri, već na očekivanju da će sledeći put biti drugačije. Upravo to
očekivanje često održava zavisnost. Kocka tada postaje emocionalni regulator, a ne oblik zabave.
Igra i zavisnost – ključna razlika
Osnovna razlika između igre i zavisnosti nije u iznosu novca, već u stepenu kontrole. Dok je
kocka igra, osoba može da odluči kada će stati, koliko će potrošiti i da li će uopšte igrati. Kada se
razvije zavisnost, te odluke više nisu slobodne – igra počinje da upravlja ponašanjem, mislima i
emocijama.
Česti znaci gubitka kontrole mogu uključivati:
igranje duže i sa većim ulozima nego što je planirano
pokušaje da se nadoknade gubici
razmišljanje o kocki veći deo dana
skrivanja kockanja od porodice i okoline
razdražljivost, nemir ili pad raspoloženja kada se ne igra
Prepoznavanje ovih znakova ne znači da je neko „slab“, već da je suočen sa problemom koji
zahteva pažnju i pomoć.
Šta možete da uradite – praktične preporuke
Ako prepoznajete da kockanje počinje da zauzima previše prostora u vašem životu, sledeći
koraci mogu biti od pomoći:
1. Vratite kocku u realan okvir
Podsetite sebe da je kocka igra na sreću, a ne izvor zarade. Novac uložen u kockanje
treba posmatrati kao novac potrošen na zabavu – onaj koji ste spremni da izgubite.
2. Postavite jasne granice
Odredite unapred vreme i iznos koji ste spremni da potrošite – i pridržavajte se toga.
Ako primećujete da granice ne možete da održite, to je važan signal za traženje
pomoći.
3. Zamenite kocku drugim aktivnostima
Kockanje često popunjava prazninu. Planiranje dana, fizička aktivnost, čitanje, učenje
ili socijalni kontakti mogu pomoći da se ta praznina ispuni na zdraviji način.
4. Pišite o svojim mislima i impulsima
Vođenje dnevnika može pomoći da uočite obrasce – kada se javlja potreba za
kockanjem i koje emocije je prate.
5. Potražite stručnu pomoć na vreme
Zavisnost od kockanja je problem koji se može lečiti. Razgovor sa stručnjakom nije
znak poraza, već odgovoran korak ka povratku kontrole nad sopstvenim životom.
Put ka oporavku
Na kraju, važno je naglasiti da problem sa kockanjem nije pitanje karaktera, snage volje ili
„pogrešnih izbora“, već način na koji se osoba pokušava nositi sa unutrašnjim pritiscima,
emocijama i životnim okolnostima. Kocka često postaje pokušaj da se pronađe kontrola tamo
gde je doživljena kao izgubljena. Upravo zato razumevanje, a ne osuđivanje, predstavlja ključni
korak ka promeni.
Oporavak je proces u kome se postepeno uči da se nelagodnost, stres i nesigurnost tolerišu bez
potrebe za begom u igru. Uz adekvatnu podršku, moguće je povratiti osećaj stabilnosti,
samopouzdanja i lične vrednosti. Kockanje tada prestaje da bude centralna tačka života, a osoba
ponovo zauzima aktivnu ulogu u sopstvenim odlukama. Promena je dostižna — i počinje onog
trenutka kada se problem sagleda sa razumevanjem i brigom prema sebi.