Porodica u ljudskoj evoluciji ima esencijalnu ulogu. Porodicu možemo posmatrati kao primarnu zajednicu koja zavisno od istorijskog i društveno –ekonomskog razvitka okuplja lica i njihovo potomstvo, eventualno uži ili širi krug srodnika koji se udružuju radi zadovoljenja raznovrsnih bioloških, ekonomskih, socijalnih, vaspitnih, emotivnih i drugih potreba.
Porodica ima glavnu ulogu u ličnom rastu i razvoju pojedinca, ali takođe ona utiče i na nastanak i modelovanje poremećaja kod izvesnih članova porodice.
U daljem tekstu, služićemo se terminu funkcionalnost, umesto terminu normalnost.
- Funkcionalno: porodični obrasci koji omogućavaju dostizanje porodičnih ciljeva koje porodica sebi postavlja.
- Disfunkcionalno: porodični obrasci kojima se ne ispunjava zadatak već dolazi do pojave simptoma ili nezadovoljstva.
Funkcionalna porodica neutrališe ili amortizuje destabilišuće uticaje sredine. Ona svojim članovima porodice obezbeđuje prostor u kome se oni osećaju bezbedno da podele svoje emocionalne, razvojne i druge poteškoće te je u stanju da kroz otvorenu i direktnu komunikaciju prevenira potencijalni razvoj simptomatskog ponašanja. S druge strane, u “disfunkcionalnim porodicama” postoji tzv “identifikovani pacijent” koji svojom patologijom čuva porodičnu ravnotežu(kockar,alkoholičar,”dete sa problemom”).Na primer, patološki kockar svojim simptomatologijom signalizira da u porodici nešto nije u redu, njegovo ponašanje svesno ili nesvesno ukazuje da u porodici postoji problem( problem granica, komunikacije, poremećene uloge i hijerarhija), i njegovo disfunkcionalno ponašanje zapravo ima funkciju u sistemu( adolescent na primer svojom patologijom može ukazivati na zanemarivanje njegovih potreba, te kockanjem pokušava da pridobije pažnju roditelja, ili jedan od supružnika kockanje ubacuje u partnerski sistem stvarajući time trougao u bračnoj dijadi i time kompenzuje nezadovoljstvo u odnosu, odnosno izbegava intimnost itd).
Činjenica je da svaka porodica prolazi kroz krize, i neizbežne tranzitorne tačke razvoja te da mnoge porodice ne uspevaju da realizuju sve zadatke, ali zabrinjavajuće je kada one uspevaju da zadovolje samo elementarne funkcije za život njenih članova. Vrlo često su nejasne granice među subsistemima i svako se meša u tuđi posao, poremećena je hijarhija moći pa su neretko deca ta koja uspostavljaju pravila ponašanja u porodici, komunikacija je neadekvatna, optužujuća, uloge u porodici nisu jasne te neretko jedna osoba preuzima na sebe mnogobrojne zadatke i time čuva sistem od raspada.
Emocionalna vezanost između roditelja i adolescenata smatra se jednim od bitnih prediktora i zaštitnih faktora. Porodična kohezivnost je fundamentalna, jer se smatra da privrženost roditeljima, emocionalna bliskost i osećaj podrške podstiču i olakšavaju razvoj u adolescenciji. Komunikacija u porodici je osnova zdravog odnosa i izgradnje negativnih stavova prema bolestima zavisnosti. Kroz razgovor sa detetom roditelj spoznaje potrebe deteta i postaje senzibilniji na promene u ponašanju deteta i promene raspoloženja što doprinosi uočavanju početnih simptoma zavisnosti. Pozitivna komunikacija između partnera doprinosi intimnosti, i osećanju pripadnosti. Ona nudi prostor u kome se individua oseća sigurno da izrazi svoje probleme, i na taj način prevenira pojavu psihijatrijske simptomatologije.
Ukoliko smatrate da je osnovi problem u Vašoj porodici komunikacija, uradite sledeću vežbu:
Dimenzije verbalne komunikacije:
- Poruka je jasna i direktna (upućena nekome)
- Poruka je jasna i indirektna (ne zna kome se upućuje)
- Maskirana i direktna (sadržaj nejasan, ali se zna kome se tačno upućuje)
- Maskirana i indirektna (sadržaj nejasan, ne zna se kome je upućena)
Napravite listu stavki koje Vam najviše smetaju u komunikaciji sa Vašim ukućanima npr “smeta mi kada gledaš u telefon dok ti se obraćam”, “smeta mi kada povisuješ ton u prilikama kada ne delimo isto mišljenje”. Zatim pronađite rešenja, ali tako da ona budu prihvatljiva za sve ukućane, npr “molim te skloni sada telefon, imam nešto da ti saopštim što je meni važno”, “mislim da možemo da se složimo oko toga da se ne slažemo po pitanju ovog stava i to je u redu”. Zapamtite da je jasna i direktna poruka koju upućujete jedni drugima najfunkcionalnija!
Ukoliko smatrate da je osnovi problem u Vašoj porodici poremećenost porodičnih uloga, uradite sledeću vežbu:
Definišite porodične uloge svakog od članova porodice ponaosob tako što će svaka uloga imati po nekoliko stavki.Neka svaki član porodice napiše najpre za sebe, a potom zajedno finalizujte. Dakle, uloga majke, supruge i domaćice ima svoje porodične zadatke npr. odlazak na pijacu, sitne popravke u kući itd. *vodite računa da stavke u ulozi roditelja prilagodite razvojnom stadijumu Vaše dece(adolescent nema iste potrebe kao četvorogodišnje dete).
Karakteristika svakog sistema sastoji se u tome da ima granice. One označavaju pravila ko i kako sudeluje u porodičnom životu. Na primer, ako u jednoj porodici, adolescent odluči da ode na more bez svojih roditelja, to označava proces stvaranja granica. Da bi granica bila prihvaćena i upotrebljiva, roditelji treba da podrže odluku dece i to na psihološki i materijalni način. Nepovezanost i nezainteresovanost u porodičnim odnosima stvara rigidnu i nepropustljivu granicu između supsistema i predstavlja disfunkcionalni oblik porodičnih odnosa na nivou granica. U praksi se pokazalo, da ovakve porodice neretko za idenitifikovanog pacijenta imaju zavisnika. S druge strane, preterana popustljivost, stvara upletene porodične odnose, npr mešanje porodice porekla(tašta,svekrva)u donošenju odluka, funkcionalnost i strukturu novoformirane porodice.
Ukoliko smatrate da je osnovni problem u Vašoj porodici hijerarhija, razmislite kako bi trebalo da izgleda organizaciona struktura oko uloga u donošenju odluka i pravila. Ko će za šta biti najodgovorniji, i zapamtite da roditeljski subsistem ima najveću moć.
Ukoliko uviđate da Vašoj porodici nedostaje kohezivnost i međusobna bliskost, napravite porodične rituale, odnosno zajedničke aktivnosti cele porodice i podelite ih na svakodnevne, nedeljne i mesečne.
Tekst na websajtu služi u informativne i edukativne svrhe, od strane licenciranog psihološko-psihoterapeutskog tima, ukoliko primetite znakove bolesti zavisnosti, obratite se Agos SOS centru ili potražite stručnu pomoć.
Izvori:
Baer, Judith. 2002. “Is family cohesion a risk or protective factor during adolescent development?.” Journal of Marriage and Family 64, no. 3, 668-675, Goldner-Vukov, M(1988).Porodica u krizi.Beograd-Zagreb:Medicinska knjiga, Dr Mladenovć I, dr Lažetić G.(2014). “Zavisnost od kockanja”. Beograd:Čigoja