Reč moral dolazi od latinske reči mos što znači običaj, a izraz etika od grčke reči ethos, što takođe znači običaj.Moral se defniše kao oblik ljudske prakse, oblik delatnog, praktičnog odnosa čoveka prema svetu, prema drugima i prema sebi, a manifestuje se kroz procenjivanje ljudskih postupaka i htenja kao pozitivno ili negativno vrednih(Pavićevič,V. 1984).
Neki autori prave razliku između morala i moralnosti, tako se pod moralom podrazumeva više socio-filozofska određenja, dok bi moralnost više obeležavao psihološke elemente ove pojave. Moralnost kao psihička funkcija je sposobnost čoveka da sam sebi izriče norme kojih se pridržava i da sam sebe kažnjava za nepridržavanje tih normi. Moralno rasuđivanje podrazumeva misaoni proces pomoću koga se donose određeni moralni sudovi, moralne odluke ili moralni zaključci.
Moralno ponašanje(sinonimi:moralna radnja, moralni akt, moralno delanje) jeste svaka akcija jedinke koja je regulisana moralnim normama, i pri tom je značajno da to bude slobodna, samostalna, samoprocenjenjivana aktivnost volje, koja moralnu procenu (dobra i zla) realizuje u spoljašnjim radnjama(Marić, 2001.).
Poremećaj moralnosti mogu da se podele na poremećaje moralnog rasuđivanja i moralnog ponašanja(delanja). Na bazi poremećenog moralnog rasuđivanja nastaje realizacija negativne moralnosti u moralno neprihvatljive radnje.To su dela protiv imovine drugoga (razni oblici krađa, dzeparenja, i sl), protiv društvene imovine (prevare, falsifikovanje, pljačke9, dela protiv tela i života fizičkih lica (fizički napadi, tuče, ubistva), zatim i specifični poremećaji moralnog ponašanja kao što su prostitucija, kockanje itd. Zajedničke moralno-psihološke karakteristike ovih poremećaja su: sniženje ili odsustvo griže savesti, pogrešno razvijen odnosno nezreo super ego, prevalencija negativnih emocija kao što su antipatija, zloba, zavist, ljubomora, mržnja, nerazvijenost socijalnih nagona.
Istraživanja ukazuju da 25-50% osoba obolelih od bolesti zavisnosti, uključujući i patološko kockanje, imaju i dijagnozu antisocijalnog poremećaja koga karakteriše „bezosećajno moralno rasuđivanje“.
Poznato je da se ne može govoriti o određenoj strukturi zavisnka, može se govoriti o crtama ličnosti, faktorima dispozicije i tipičnim situacijama koje se češće sreću u anamnezi zavisnika. Patološki kockari doživljavaju sekundarnu transformaciju ličnosti, „karakteristična zavisnička ličnost“ .U novoformiranoj zavisničkoj ličnosti postoji elementi neodgovornosti, egocentričnosti i nepoštovanje socijalnih normi. Ponašanje zavisnika zasniva se na „principu zadovoljstva“, umesto „principa realnosti“. Voljna aktivnost je ozbiljno narušena. Prema Mladenovc I, Lažetić G. najčešće manifestacije-karakteristike kockarskog ponašanja su Emocionalna i socijalna nezrelost– ne preuzima adekvatnu ulogu u porodici i široj socijalnoj zajednici. Nesposobnost preuzimaja odgovornosti kroz nerealan, nezreo pristup procesu življenja. nepoštovanje datih obećanja i planova. Izbegavanje odgovornosti, egocentričnost i sebičnost-prednost se uvek daje kockanju u odnosu na životne potrebe svoje porodice, prijatelja jer zavisnik nije sposoban da razume i prihvati normalne potrebe drugih i probleme svoje okoline.
Prisutno je buntovno ponašanje ili menjanje stavova od prilike do prilike, kao i površni odnosi sa ljudima-nesposobnost negovanja pravog prijateljstva. Niska frustraciona tolerancija i „kratak fitilj“-brzo se iznervira i reaguje burno,nesposobnost adekvatnog izražavanja emocija-pozitivni ili negativni ekstremi u pokazivanju emocija. Još jedna, naglašena osobina patološkog kockara su manipulacija i lažljivost– zavisnik od kocke u početku laže kao bi prikrio svoju kockarsku aktivnost i sledstvene dugove, a u kasnijim fazama bolesti laže u svim situacijama. Ovakva izmenjena ličnost predstavlja faktor koji doprinosi nemoralnom rasuđivanju i nemoralnom ponašanju a koja posledično dovode i do kriminalnih aktivnosti.
Finansijski motivisana krivična dela su najčešća vrsta kriminalnih aktivnosti kockara. Ona podrazumeva kriminalne aktivnosti da bi se obezbedila sredstva za nastavak kockanja kao i sredstva za nadoknadu sredstava za servisiranje životnih troškova izgubljenih kockanjem. Tu spadaju: krađe, prevare, pronevere. Dostupna literatura, stranih istraživanja potvrđuje povezanost kockanja sa porodičnim i intimnim partnerskim nasiljem (Dowling et al., 2014; Shaw et al., 2007; Soumi et al., 2013). Najpre, partner i roditelji mogu biti izloženi ekonomskom nasilju. Primera radi „uzimanje“, kredita na partnerovo ime (često uz izgovor zajma za godišnji odmor), prisilno iskorišćavanje postojećih resursa roditelja kao garant za hipoteku čije su isplate izostale zbog kockanja. Nasilje može biti dvosmerno: stresori poput finansijskih teškoća, loša komunikacija, nepoverenje, hronični stres s jedne strane, mogu usmeriti nasilje članova porodice ka zavisniku, dok je s druge strane, intenzivna ljutnja, stres zbog „gubitaka“, kao i snižena tolerancija na frustraciju okidač verbalnog ili fizičkog nasilja zavisnika od kockanja (Balci & Ayranci, 2005; Laursen et al., 2015; Korman et al., 2007).
Rezultati istraživanja ukazuju da su nasilje i viktimizacija u porodici kockara više pravilo nego izuzetak. Preko jedne trećine pojedinaca koji su imali problem sa kockanjem oko 38% žrtve intimnog partnerskog nasilja, a 37% izvršioci.
U prilog složenosti veze između kockanja i kriminaliteta značajno je napomenuti da nisu sva krivična dela počinjena od patoloških kockara nužno povezana sa kockanjem. Priroda ovog odnosa može biti determinisana i drugim faktorima. Najpre, neki su počinili krivična dela pre početka „igračke karijere“, što ukazuje na spremnost preuzimanja rizika, kriminalne karijere i antisocijalne karakteristike ličnosti. Oko 9,3% forenzičke populacije čine kockari sa impulsivnim osobinama ličnosti ranim ulaskom u kriminalne aktivnosti i rezidivizmom (May-Chahal et al., 2017). U prilog tome govore i rezultati istaživanja sprovedenog u Rehabilitacionom centru za alkoholizam i droge u Australiji na uzorku (n=213), disperzija po polu: 66,5% muškarci i 33,4% žene, starosti od 16 do 64 godine.
Rezultati ove studije ukazuju na neadekvatnu kontrolu impulsa sa povećanim nivoom hitnosti, nedostatkom predumišljaja i istrajnosti kao zajedničkog imenitelja kriminalnog ponašanja i upotrebe psihoaktivnih supstanci i problema sa kockanjem. Njih 28,6% je prijavilo da se kocka, 6% ranije imalo problem sa kockanjem, 46,2% je zavisno od alkohola, 31,5% od PAS. Autori su zaključili da svi ispitanici imaju povišen nivo psihopatologije, traženja novina i smanjeni nivo usmerenosti i koopreativnosti (Mishra et al., 2011)
Izvori:
Bojanin S.Kontinuitet moralnog razvoja u detinjstvu i mladosti.KBC „Dr Dragiša Mišović“,Beograd, 1997
Marić J, Medicinska etika. (2001), Beograd, Megrad .
Pavićević V, Osnovi etike.(1974), Beograd,BIGZ
Mladenović I,Moralnost u alkoholičarskoj porodici.(2009), Beograd, Zadužbina Andrejević,
Afifi, T. O., Brownridge, D. A., MacMillan, H., & Sareen, J. (2010). The relationship of gambling to intimate partner violence and child maltreatment in a nationally representative sample. Journal of Psychiatric Research, 2010
Milošević S, Milošević V,Kockanje kao krimogeni faktor(2020), Beograd, Zbornik Instituta za sociološka i kriminološka istraživanja.