Iluzija kontrole je psihološki fenomen koji podrazumeva preterano uverenje osobe da može da kontroliše svoju okolinu. Prva istraživanja u vezi sa ovim konstruktom datiraju još od sedamdesetih godina(Langer, 1975). Na primer, ljudi često doživljavaju da ishod u igrama na sreću, kao što je to bacanje kockica, zavisi od njihove veštine( Stapel et al., 2005).
Interesantno je eksperimentalno istraživanje tokom kojih je Langerova uočila da ljudi često smatraju da imaju kontrolu nad situacijama i događajima nad kojima je kontrola nemoguća. Ispitanici su mogli da kupe tiket za lutriju. Pola učesnika je moglo da bira tiket koji kupuje, a druga polovina je dobijala tiket koji im je prodavac davao. Drugi deo eksperimenta odnosio se na poznatost kao važnu stavku u formiranju iluzija. Tako su neki ispitanici dobijali tiket na kom je bilo odštampano slovo alfabeta, a drugi su dobijali tiket sa nekim nepoznatim znakom. Nakon kupovine, usledio je poziv tokom kog su ispitanici upitani da li žele da zamene tiket za neki drugi, koji ima istu cenu (1$) ali se odnosi na drugu lutriju, ispitanici su značajno češće pristajali na zamenu u slučaju kada nisu birali koji će tiket uzeti, kao i u slučaju kada je na tiketu bio nepoznat znak. Oni koji su sami odabrali tiket i oni koji su imali slovo alfabeta kao poznat simbol na tiketu si se više vezivali za njega.
Iako se tačno znanje o odnosu između nečijih postupaka i ishoda u okruženju čini suštinskim za uspešno funkcionisanje, veliki broj dokaza govori da ljudi precenjuju stepen svog udela u promenama u okruženju, naročito kada događaji imaju pozitivan ishod, u slučaju kockanja to je upravo novčani dobitak.
Mnoge druge studije ukazuju na važnost načina razmišljanja, koje je važno pri donošenju zaključaka vezano za igranje igara na sreću.Dakle, sticanje bogatsva je primarni motiv, te kockari snažno veruju da će uvek osvojiti novac. U osnovi je greška u percpeciji koja se zasniva na nerealnoj ideji da osoba može da predvidi rezultat igre na sreću.Istraživanja su pokazala da se kockari selektivno sećaju onih situacija kada su pobeđivali ali se pridržavaju da nakon gubitka sledi dobitak tj čekaju kraj „gubitničkog niza“. Dakle, oni se ne vode logikom već nekom vrstom precenjenih ideja u koju oni veruju, to ih dovodi u paradoksalnu situaciju da stalno gube novac, a bili su „sigurni da ovog puta dobijaju“.
Izvor:Smederevac S., Mitrović D.(2006). „Ličnost metodi i modeli”.Beograd:Centar za primenjenu psihologiju
Izvor: dr Mladenović I., dr Lažetić G.(2014).„Zavisnost od kockanja sa terapijskim priručnikom“.Beograd:Čigoja