Patološko kockanje je bolest gde se osoba ne može odupreti impulsima za kockanjem, što dovodi do ozbiljnih zdravstvenih, porodičnih, socijalnih i profesionalnih posledica.

Patološko kockanje se definiše kao progresivna bolest koja napreduje kroz nekoliko faza(Custer, 1984.). Najšire prihvaćena podela opisuje četiri faze ponašanja u razvoju zavisnosti od kockanja:

1.Pobednička faza
Vezana je za početak kockanja i karakteriše se početnim „uspesima“ u vidu novčanih dobitaka. Posebno je naglašena kod muškaraca, a vezana je za izraženiji takmičarski karakter muških kockara. Kroz dobitke potvrđuju osećaj moći, posebnog statusa i omnipotencije. Karakteriše se energičnošću, povećanom skoncentrisanošću na kockarske aktivnosti i razradom kockarskih strategija. Dobitke uglavnom pripisuju svojoj veštini, a ne sreći. Sve više vremena troše na kockanje i polako se povlače iz dotadašnjih socijalnih aktivnosti. Postaju zavisni od „akcije“ sa tipičnim fantazijama velikih uspeha i dobitaka. Ova faza može trajati godinama, sa relativno očuvanom „socijalnom fasadom“ kockara.
2.Gubitnička faza
Obično započinje većim neočekivanim gubitkom, koji se po pravilu tumači kao „loša sreća“. Osnovna karakteristika ove faze je „jurenje gubitaka“. Kockar očajnički pokušava da povrati izgubljeni novac ulažući sve češće veće svote novca. Tokom ove faze porodica i bliski prijatelji održavaju i produbljuju njegov problem pozajmljujući mu novac, ili vraćajući njegove dugove. Kako se dug povećava, kockaru ponestaju legalni novčani izvori kao što su kreditne kartice, čekovi, pozajmice od porodice i prijatelja, zajmovi sa kamatom. Kockar zapostavlja svoje uobičajne aktivnosti i društvene uloge-zanemaruje posao, distancira se od prijatelja, zapostavlja decu i porodicu, brak ne funkcioniše. Počinje da laže, daje obećanja bez pokrića, manipuliše, često magijsko mišljenje izbija u prvi plan (rituali, amajlije itd)
3.Faza očajanja
Predstavlja logičnu posledicu kontinuiranih gubitaka. Očajnički pokušava da se izvuče iz problema, često poništavajući sopstveni sistem vrednosti i gubeći sve moralne kriterijume. Shvata da propada na svi poljima i počinje da pribegava ilegalnm aktivnostima tipa prevara, pronevera, izdavanja čekova bez pokrića, pa i krađa. Svoje kriminalne aktivnosti često racionalizuje maštajući o velikom dobitku kojim će pokriti sve nelegalne transakcije. Osobe ženskog pola se mogu odati prostituciji radi sticanja novca. Na socijalnom planu bivaju marginalizovani, i osuđeni čak i od svojih najbližih. Tokom ove faze često su fantazije o „bežanju u svet“ gde će započeti novi život, ili o samoubistvu (Lesieur i Rosenthal, 1991.)
4.Faza beznađa
Znak da je kockar dostigao tačku u kojoj više ne vidi izlaz. Depresija, stres i sa stresom povezani simptomi kao što su hipertenzija, lupanje srca, nesanica i gastrointestinalni simptomi su česti, kao i planiranje ili pokušaj samoubistva(Rosental, 1992.). Međutim, u ovoj fazi ( a često i u predhodnoj) kockar može tražiti lečenje, uglavnom na insistiranje bračnog druga, članova porodice ili poslodavca.

izvor: dr Mladenović I., dr Lažetić G.(2014).„Zavisnost od kockanja sa terapijskim priručnikom“.Beograd:Čigoja